Policijski timovi zaduženi za borbu protiv trafkinga tokom turističke sezone pooštriće kontrole, jer je Crna Gora dobila kritike da već tri godne nema nijednu identifikovanu žrtvu trgovine ljudima iako je turistička destinacija, kazao je za „Dan” nacionalni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima Zoran Ulama. On je istakao i da će policijski službenici u civilu obilaziti teren, te da će se poseban akcenat staviti na sprečavanje radne eksploatacije, prostitucije i prosjačenja. Ulama ističe da su svjesni da postoje ograničeni rezultati jer već godinama nemaju nijednu optužnicu, te da će se potruditi da do kraja 2017. poprave situaciju.
U Crnoj Gori je u poslednjih 10 godina zbog trgovine ljudima tužilaštvo podiglo 20 optužnica protiv 59 lica, dok su pred sudovima osuđena 34 trgovca bijelim robljem.
U Crnoj Gori je u proteklih 10 godina registrovano 38 žrtava trgovine ljudima, među kojima je bilo devet maloljetnika, a bijelo roblje je stizalo iz Ukrajine, Bangladeša, Srbije i Bosne i Hercegovine.
– Ove godine ćemo intenzivirati radnje u cilju identifikacije potencijalnih žrtava i otkrivanja lica koja su predmet trgovine. Poseban akcenat stavićemo na radnu eksploataciju, koja je sve izraženija u Evropi i svijetu, a kod nas nijesmo otkrili te slučajeve. Uskoro nam stižu eksperti iz SAD, koji će nam pomoći da uradimo sveobuhvatnu analizu stanja i uvidimo probleme zbog kojih je došlo do zastoja u rezultatima. Imali smo kritike od EU, odnosno Evropske komisije, koji su upozorili na nedostatak otkrivanja žrtava. Ove godine nastojaćemo da popravimo rezultat i u saradnji sa inspekcijama i lokalnim samoupravama intenzivirati aktivnosti – izjavio je Ulama.
On je naveo da će se pored radne eksploatacije intenzivno baviti i otkrivanjem seksualne eksploatacije, a upozorava na problem što su se i do sada uglavnom djela iz te oblasti podvodila kao posredovanje prilikom prostitucije.
– To je uvijek problematična oblast i mora se uraditi više. O prostituciji se mnogo priča, ali neki veći rezultati izostaju. Već imamo intenzivnu saradnju sa državama iz regiona iz kojih dolaze potencijalne žrtve, a to su Srbija i Albanija. Kao gradovi koji će biti pod posebnom pažnjom izdvajaju se Budva, Tivat, Ulcinj i Herceg Novi, ali ni ostatak primorja nije ništa niže na našoj listi prioriteta – smatra Ulama.
Direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK) Ljiljana Raičević kaže da čeka rezultate policijskih timova za otkrivanje žrtava trafkinga, jer su oni za sada loši ili ih nema. Ona ističe da SŽK već 15 godina prati pitanje trafikinga i nijesu zadovoljni rezultatima državnih institucija.
– Mi povremeno imamo pozive djevojaka koje su često žrtve radne eksploatacije, a dolaze iz bivših jugoslovenskih republika. To su uglavnom djevojke koje su iz siromašnih porodica i dolaze da rade na Primorju tokom sezone, gdje ih gazde ne plaćaju, a uzimaju im lična dokumenta da ne mogu da odu iz države. Često to iskorištavanje preraste i u seksualno. Tako da ukoliko nemamo prijava i optužnica, to ne znači da problem ne postoji. Naprotiv, jako je prisutan jer smo mi turistička destinacija – navodi Raičevićeva.
Ona ističe da bi inspekcijske službe trebalo da budu mnogo ažurnije i zaustave radnu eksploataciju, koja je uvod za sve ostalo.
– Oni mogu da uđu u svaki objekat, provjere svaki kolektiv i vide kako i šta se radi. Javljale su nam se djevojke koje se žale da gazde neće da im daju platu, a one ne mogu ni da se izbore za svoja prava jer nijesu prijavljene. Policija treba da kontroliše čiji je boravak prijavljen – upozorava Raičevićeva.
Ona ukazuje i na rasprostranjenost sajber kriminala i ugovaranja stvari vezanih za prostituciju putem telefona.
– Fejsbuk je postao jedno veliko mjesto za komunikaciju gdje se dogovara sve i svašta, ali se i vrbuju mlade i lijepe djevojke. Tako se dolazi do siromašnih djevojaka iz Bosne i Srbije, koje nadajući se nekom poslu odlaze od kuće, a kada shvate u šta su se uvalile, bude kasno – zaključuje direktorica SŽK.
M.S.
Nelogična situacija
Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević smatra da su državne institucije podbacile kada je u pitanju borba protiv trafikinga. Ona ističe da je nemoguće da je Crna Gora jedina država u regionu gdje taj problem ne postoji, a jedna je od glavnih turističkih destinacija.
– U regionu u skloništima imate i 100 žrtava ili potencijalnih žrtava godišnje, a kod nas nikog. To što nema prijava, ne znači da nema i problema, jer tako nešto nije logično za zemlje koje su turističke destinacije. Trgovina ljudima je kompleksan problem koji se teško otkriva i zaista je potrebno mnogo truda i rada za to, ali je nužno raditi jer to znači nečije spasavanje iz pakla – poručuje Maja Raičević.